Konstantnost procesa

uuuuu! pa ovo je stvarno pivo…

Kad sam krenio s kuhanjem najvažnije je bilo dobiti kakvo-takvo pivo (ili nešto slično gazirano s pjenom). Čak i da ne uspije nije debakl, bitno da se nešto naučilo.. i glup shvati nakon par puta a kako ne bi budala k”o ja :mrgreen:

Uglavnom, vremenom poželih piti bolja piva pa sam se malo više uhvatio proučavanja materije. Rezultati su stizali ovisno o naučenom znanju, eksperimentiranja ima i uvijek će bit.. pa tako i pogrešaka. Kad svako skuhano pivo  bude zadovoljavajućem nivou nedostajala je još jedna stvar- mogućnost dobijanja upravo onakvog piva kakvog u receptu kreiram… ili konstantnost procesa.

Sposobnost da napravimo upravo onakvo pivo kakvo želimo, ili da ponovimo neki prijašnji recept je ono što razlikuje dobrog od izvrsnog pivara.

Zašto konstantnost?

Neki od razloga su:

– predviđanje karakteristika piva (OG, IBU, % alkohola, EBC itd.), što nam je važno kod kreiranja recepta

– mogućnost ponavljanja recepta

– izbjegavanje neugodnih iznenađenja. Ovdje prvenstveno mislim na OG i zapreminu jer ukoliko promašimo OG i/ili ukupnu količinu piva automatski nam se mjenjaju i drugi parametri poput IBU-a, % alkohola, a dovodimo u pitanje i količinu kvasca (kojeg smo pripremili s obzirom na željeni OG i količinu) pa lako završimo s under- ili over-pitchingom, samo je pitanje kolikim.

Kako je održati? 

Upoznavanje opreme:

– izmjerite sve zapremine (koliko ostane u svakom loncu nakon pražnjenja, koliko sladovine upije slad, ako koristite pumpe koji je gubitak na crijeva i pumpe).

– označite nivoe na HLT-u, BK-u i na fermentoru, na MLT-u nije potrebno ako vodu za ukomljavanje grijete u drugom loncu za koji imate označen nivo. Označavati možete  intervalima od 1L dok ćete zapreminu unutar 1L lako procjeniti, greška od 0,25 dl na 30L je 0,8% što je u našem slučaju zanemarivo. Ako nećete postaviti nivo-pokazivač (cijev koja funkcionira na principu spojenih posuda), nivo se može označiti i na metalnoj šipki ili kuhači.

– izmjerite koliki je gubitak temperature. Prvenstveno koliki je gubitak prilikom ukomljavanja, a zatim i nakon dodavanja slada (ovo možete izračunati i u nekom od software-a). Ako koristite pumpu, izmjerite koliko se topline gubi prilikom pretakanja iz jednog u drugi lonac- prije svega iz HLT-a u MLT što je važno ako radimo ukomljavanje na više temperatura pa iz jednog lonca dodajemo vodu određene temperature da bi postigli željenu temperaturu u drugom loncu.

Vođenje evidencije:

– prije kuhanja pripremite recept i držite ga se, ovo je jako dobra navika. Ako se odlučite na promjenu “u hodu” svakako zapišite što se promjenili.

– za početak zapisujte sva mjerenja (OG, količine vode, temperature…).

– nakon kuhanja izračunajte učinkovitost sustava da bi znali koliko (uz vlastitu opremu) šećera možete ekstraktirati iz određene količine slada. Ovo je osnova za održanje konstantnosti.

No limit…

Ako vidite da neki postupak nije optimalan ili se može pojednostavniti,  zapišite ga i primjenite kod drugog kuhanja. Ja kod većine kuhanja zapišem neku sitnicu koju bi trebao poboljšati ili promjeniti (ruku na srce, u početku to i nisu bile sitnice).

Ovaj hobi nema granica i ne morate primjenjivati postupke koje netko drugi primjenjuje, sami odredite što vam najviše odgovara s tim da se držite osnovnih pravila.

Moj savjet je da se ne ograničavate, isprobavajte različite načine i postupke sve dok ne pronađete ono što vam najbolje odgovara.

Uz sve to kuhat ćete opušteni, bez neugodnih iznenađenja.. ma čista uživancija 🙂

Ovaj unos je objavljen u Članci. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s